Jednom davno, povijest oživljava
POVIJEST I OBNOVA
Prijeko Palace, palača Isusovich-Braichi na adresi Ulica Prijeko 22
Kuća obitelji Isusovich-Braichi smještena je u Ulici Prijeko. Zgrada daje dojam kasnogotičkog Dubrovnika. Uska je i nalazi se na uglu, s tradicionalnim dvodijelnim i četverodijelnim prozorima na trećem, odnosno četvrtom katu.
PALAČA S BOGATOM PROŠLOŠĆU
Povijest palače Prijeko je bogata. Plemićka obitelj Isusevic-Braichi sagradila je kuću 1470. godine uz pomoć arhitekta Giorgia da Sebenica. Palača je prošla kroz burna vremena obilježena požarima, ratovima, pljačkom i potresima. Najgori je bio potres 1667. godine; dva kata palače su se srušila i nikada nisu obnovljena u izvornom obliku sve do potpune restauracije 2012./2013. godine.
Tijekom tih burnih stoljeća vila je bila znatno oštećena, a njezini vrijedni dijelovi opljačkani ili uništeni. Kada je Hrvatska postala neovisna i demokratska država, zgrada je dodijeljena privatnim vlasnicima. Vlasništvo se mijenjalo nekoliko puta, a konačno ju je 2006. godine preuzela tvrtka Acquest d.o.o.
POTPUNA OBNOVA U SUVREMENOM VREMENU
Unutrašnjost palače Prijeko prošla je kroz potpunu obnovu u režiji tvrtke Acquest d.o.o., s ciljem modernizacije zgrade i vraćanja njezine nekadašnje slave. Renovacija je provedena u bliskoj suradnji s arhitektom Željkom Pekovićem (Omeega Engineering), građevinskom tvrtkom Vodpija i lokalnim konzervatorima. Palača Prijeko obnovljena je prema najvišim standardima i ponovno je zadobila svoju izvornu ljepotu. Danas se zgrada koristi kao mali butik hotel visoke klase.
Više znanstvenika pisalo je o ovoj zgradi. Nada Grujić i Cvito Fisković dvoje su od njih. U slobodnom prijevodu, prenose nam sljedeću priču o zgradi.
ARHITEKTONSKI DETALJI I GOTIČKA OBILJEŽJA
Smatra se da je palača pripadala obitelji Isusovich. U luneti, dijelu portala, nalazi se grb trgovačke obitelji Braichi. Nažalost, ne postoje pisani podaci (možda zbog potresa?) ni o vlasniku, ni o točnom vremenu gradnje. Palača je građena kao ugaona zgrada. Višekratno je pregrađivana, ali je zadržala svoja četiri kata i naglašenu vertikalnost.
Otvorenost zidnih ploha na pročeljima više je izražena na gornjim katovima: na trećem katu nalazio se bifora, a na četvrtom kvadrifora. Na bočnom pročelju trećeg kata bila su tri prozora, dok se na četvrtom nalazila trifora između prozora s balkonima. Impresivan je bio mali ostatak velikog balkona (balatorium) na četvrtom katu koji je zauzimao cijelu širinu prednjeg pročelja, pa čak i dio bočnog zida.
ORNAMENTIKA I STIL
Ovakav tip balkona spominje se u dokumentima o izgradnji palače Sandalja Hranića iz 1421. godine, što ukazuje na to da se raskošno oblikovani završeci palača pojavljuju u Dubrovniku već u prvoj polovici XV. stoljeća. Datiranje ove palače moguće je temeljem karakteristika njezinih kameno klesanih elemenata.
Na primjer, portali na pročelju svojom formom i dekoracijom nose sva obilježja kasnogotičkih portala, kakvi se mogu vidjeti četrdesetih godina XV. stoljeća, primjerice na Kneževom dvoru. Za simbolički sloj humanizma karakterističan je motiv kentaura na glavnom portalu, dok su listovi koji ga uokviruju čest motiv u djelima Giorgia da Sebenica, odnosno Jurja Dalmatinca, poznatog po katedralama u Šibeniku i Anconi.
VEZE S GIORGIOM DA SEBENICOM
Postoji velika sličnost s radovima iz kruga Giorgia da Sebenica na kapitelima bifora pročelja ukrašenima motivima lišća. Raskošni, kovrčavi listovi te muške i ženske glave mogu se usporediti s biforama Kneževog dvora. Još su srodniji u osnovnom obliku i naglašenoj profilaciji lukova.
Za utvrđivanje razdoblja izgradnje i razine izvedbe vrlo su važni sačuvani fragmenti dvostrukih konzola koje su nosile balkon na pročelju – isti onaj koji nosi balatorium. Također, finoća klesanja kamena u prikazu akantovih listova i cvjetnih ukrasa jednaka je po kvaliteti izradi i oblicima konzola na sjevernom portalu šibenske katedrale.
Sve sličnosti i usporedbe s djelima Giorgia Orsinija upućuju na zaključak da je ova palača nastala nakon ili tijekom njegova boravka u Dubrovniku, sedamdesetih godina XV. stoljeća.
ARHITEKTONSKI ZNAČAJ U DUBROVNIKU
Palača Isusović-Braichi jedan je od najboljih primjera stambene arhitekture u Dubrovniku. Tijekom restauracije palača je obnovljena do današnjih dimenzija uz rekonstrukciju dekoriranih otvora koji su tijekom vremena nestali, ali su njihovi ostaci i tragovi još uvijek vidljivi na pročeljima, a potvrđeni su i sondama provedenima u unutrašnjosti palače.
Na zapadnom pročelju rekonstruirana su vrata s bogato ukrašenim balkonom na drugom katu, kao i trifora te dvije monofore na trećem katu. Na južnom pročelju obnovljena je bogato dekorirana kvadrifora s velikim kutnim balkonom na trećem katu.
OBNOVA
Suvremeni napori za obnovu i očuvanje zgrade
Rekonstrukcija je trajala 18 mjeseci, no pripremno i plansko razdoblje bilo je četiri puta duže, dijelom i zbog promjene urbanističkog plana grada usred procesa. To je arhitektu i izvođačima dalo dovoljno vremena da pronađu najbolja rješenja, primjerice za ojačanje same zgrade.
Dubrovnik se nalazi na rasjedu Zemljine kore, zbog čega su potresi redovita pojava. Najveći zabilježeni potres dogodio se 1667. godine, a posljednji jači 1976. godine. Palača Prijeko smještena je na velikoj stijeni, što je čini manje osjetljivom na potrese nego druge zgrade u gradu – ali ne u potpunosti.
Kako bi se zgrada dodatno ojačala za buduće potrese, podovi su dodatno učvršćeni i povezani sa zidovima. Također su suprotni zidovi povezani metalnim gredama kako bi se osigurala stabilnost tijekom potresa.
U i oko zgrade nalaze se prekrasni kiparski detalji i elementi – poput balkona na drugom katu i ukrasa na ulaznim vratima. Svi ti elementi bili su crni, oštećeni, polomljeni ili prekriveni slojevima boje. Uz pomoć specijaliziranih kipara, svi su očišćeni laserskom tehnologijom, restaurirani i, ako je bilo potrebno, rekonstruirani. Danas ponovno mogu biti divno promatrani u svom izvornom sjaju.